Milošću Božijom, a u organizaciji Urexda pravoslavnog dušebrižništva u Ministarstvu odbrane BiH, pravoslavni pripadnici Oružanih snaga BiH polovinom juna ove godine uputili su se i boravili u vjekovnoj kolijevci monaštva, istorije i blagodati koja preobražava - manastiru Hilandar.
Stado malo, ali Bogom izabrano, tj. grupa od 35 poklonika u čijem sastavu sam se našao i ja otpravili smo se u zagrljaj svetinje. Sa molitvom u srcu i vjerom u Boga podnijeli smo sav zamor i iskušenja puta.
U osvit jutra prvu ljepotu pričinilo nam je more, koje se blago, tiho i posve smireno igralo, zapljuskujući svojim talasima pješčane i kamenite obale nebeskog grada Uranopolisa. Svi smo bili ispunjeni radošću i pomalo nestrpljenjem, dok smo čekali trajekt, koji će da nas povede u sretanje Bogorodičinog vrta, na obronke Svete Gore - Atos.
Došao je i taj trenutak. Smjestili smo se na gornjoj palubi trajekta i prepustili još jednom čudesnom prizoru. More se gordi svojim neprocijenjivim dubinama, sunce obasjava milinom i toplinom, dok galebovi, ta predivna stvorenja, kao nevjeste i ambasadori mira i čistote prate cijelu našu plovidbu. Pomislio sam (sa osmijehom na licu) da li nam je to Gospod poslao svoju pratnju, umesto dotadašnje policijske, koja jedino na ovoj dionici našeg puta nije bila prisutna. Bilo kako bilo, jedno je sigurno - Gospod je uvijek naša pratnja, a pogotovo kada se javljamo dobrim i iskrenim čuvarima svetosti i mira.
Vremenski period od jednog školskog časa dijelio nas je od Uranopolisa do Svete Gore. Stigli smo. Na pragu hrama svetog čeka nas naš otac Slađan, nastojatelj pomenute Kancelarije iz uvoda ove naše životne priče. Veseo, ispunjen blagom dobrodošlicom upoznavao nas je sa monahom zaduženim za prijem gostiju i posluženje. Kratak predah, jedva dovoljan našim tijelima za odmor i uspostavu funkcionalne ravnoteže, biva dobrovoljno i sverevnosno prekinut. Okupljamo se i idemo u prodavnicu suvenira, da našim voljenim i dragim osobama ponesemo vidljive uspomene i blagoslove iz ove svetinje.
Već u predvečerju prvog dana na Svetoj Gori krećemo u obilazak grčkog manastira Esfigmen. Biva srdačan doček i povratak. Neposredno po povratku zvuk klepetala i lavrskih zvona pozvao nas je na večernju službu u centralnom Hilandarskom hramu.
O divnog li mira, anđeoske jerarhije, vojničke strogosti, iskonskog uzajamnog poštovanja, raja li na zemlji? – bili su prvi moji utisci. Shvatio sam da je najveća ljepota manastira Hilandar upravo monaška porodica sabrana oko Hrista na molitvi. Sve je drevno, puno istorije, događaja. Osjećao se zagrljaj blagodati.
Posebnu jačinu prisustva Božijeg, Majke Božije Presvete Bogorodice i svih svetih, osjetio sam prilikom blagih poklona pred Igumanijom ove svetinje, a vaskolikom svijetu poznatom ikonom - ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice. Neopisivo je lijepa, ljepša od svih akatista i hvalospijeva posvećenih upravo Njoj.
Malo po malo dolazi trenutak odmora u urednom i monaški skromnom konaku. Taman kada su nam se snovi učinili najljepšim, u tihonu jutra, budilnici opominju da je vrijeme za službu.
Stojimo mirno, puni revnosti predani molitvi, ne sluteći koje će nam se časti upravo darivati. Naime, nastojatelj hilandarske obitelji, otac Metodije, postavio je na molitveno stajanje odmah pored sebe najstarijeg po činu vojničkom (pukovnika), nama sveštenicima blagoslovio služenje Liturgije zajedno sa njim i bratijom, a isto tako pomenutom pukovniku blagoslovio čitanje Simvola vjere za vrijeme Liturgije. Kako docnije saznajemo, takve časti se po prvi put udostojila naša grupa.
Sve što je lijepo brzo prolazi, a tako i naše putešstvije. Dolazi vrijeme povratka. Nastupa opraštanje i rastajanje sa stanovnicima ove naše svetinje. Pomalo smo sjetni, no ipak radostni.
Na putu kući svratili smo u Solun, cjelivali i poklonili se moštima Svetog Dimitrija, zaštitnika Vojske i grada Soluna, obišli srpsko vojničko groblje i posjetili manastir Žiču.
Ono što bih istakao kao posebnu blagodat ovog pokloničkog putovanja, jeste činjenica da smo u autobus ušli kao, više ili manje, stranci, a iz njega izašli kao istinska braća u Hristu. Kao jedna prava porodica obogaćena blagodeti svetinje i harmonijom mira, ljubavi i zadovoljstva, kojih na mjestima koja smo obišli ima itekako mnogo, za usvojiti i prenijeti na cijeli svijet.
Ako bih sve svoje utiske o Svetoj Gori i Hilandaru pokušao sabrati, te ih na što kraći način izložiti u pismenoj formi, onda ne bih ništa drugo rekao, do se poslužio se riječima Svetog Nikolaja Srpskog, koji kaže:

„Sveta Gora je carstvo bez krune, država bez vojske, zemlja bez žena, bogatstvo bez novca, mudrost bez škole, veza sa nebesima bez prekida, slavopoj Hristu bez umora, smrt bez žaljenja.“

Posvećeno pravoslavnim pripadnicima OS BiH

Brigadni sveštenik u Komandi logistike jerej Mitar Mlađenović