Grupa od 31 vojnika, čiji je duhovni vođa bio vojni sveštenik jerej Ivan Savinović, krenula je na pokloničko putovanje na Svetu Goru 17. maja 2011. godine. Grupa je bila sastavljena od ljudi različitih vojnih činova, materijalnih mogućnosti, poznavanja vjere i duhovne pripremljenosti, mada su svi jednaki pred vaskrslim Gospodom našim Isusom Hristom. Na zajedničko pokloničko putovanje krenuli smo sa istim ciljem:
• da dođemo do izvora srpske duhovnosti na Svetoj Gori, do Hilandara, i napijemo se Vode Žive;
• da se zahvalimo i poklonimo našim svetim precima Svetom Savi i Svetom Simeonu Mirotočivom, koji su nam ostavili nepresušni izvor pravoslavlja/Svetosavlja.
Kada smo krenuli svako od nas je nosio svoje ¨breme¨ (probleme, strahove, nadanja, duhovne i telesne bolesti), ali posjetama Svetom i drevnom manastiru Hilandar, isposnici Svetog Save u Kareji, skitu svetog Andreja i manastirima Meteori, naše breme je olakšano i mogli smo sa lakoćom da ga nosimo.

Obećavši Bogu da ćemo bar jedan dan pokušati da živimo kao monasi Svete Gore, i pokušavajući da naše podvižništvo ispunimo sa trudom i ljubavi, shvatili smo koliko smo slabi, koliko smo vezani za zemaljske prolazne stvari, koliko smo živeli u duhovnom mraku i udaljili se od naše svjetlosti Gospoda Isusa Hrista, ali kao što su rekli sveti oci: ¨Spoznaja svoje nemoći je prestanak propadanja i početak uzdizanja ka Gospodu¨.
Pokloničko putovanje je trajalo od 17. do 22. maja 2011. godine i svako sveto mjesto koje smo posjetili je na nas ostavilo jak utisak i iz svake posjete smo mogli da izvučemo pouku.
Sveta Gora, poslednji bedem Vizantije, nam svjedoči da nas nijedan neprijatelj ne može pobjediti, ukoliko pobjedimo sami sebe i okrenemo se najačem savezniku, Gospodu.

Drevni Hilandar nas upozorava da se moramo vratiti na pravi put, put Svetosavlja, ako želimo da opstanemo i preživimo, a skit Svetog Andreja dokazuje koliko nas bezbožništvo može uništiti.
Isposnica Svetog Save u Kareji uputila nas je da moramo neprestano da se molimo jer molitva je naš oslonac, naša snaga koja nam pomaže da kada padnemo, da ustanemo i hrabro krenemo dalje.
Meteori su nam pokazali da ne smijemo biti nestrpljivi već da moramo biti u vjeri istrajni, kao što su monasi na Meteorima svojom istrajnošću, kamen po kamen, sagradili predivne manastire.
Manastir Svete Paraskeve pokazao nam je moć Božju i da moramo imati straha Božjeg u sebi.
Poseta Srpskom vojničkom groblju u Solunu nas je opomenula da ne smijemo zaboraviti naše slavne pretke, poginule od Kosova preko Soluna do danas, jer ako se odreknemo svoje prošlosti, odreći ćemo se svoje sadašnjosti i svoje budućnosti.

Posmatrajući sa kojom snagom vjerom i ljubavlju se svetogorski monasi mole za nas grešne i nedostojne, i opraštajući se od njih, kao da je dio naše duše ostao sa njima, da se moli za nas, da se popravimo, da kada se vratimo kući duhovno preporođeni dobrim djelima budemo primjer ostalim.
Pokloničko putovanje je bilo poput predivnog sna tokom kog smo se otrgnuti od svakodnevnih briga i problema, na izvoru Svetosavlja, napojili žednu dušu svoju i zato predlažem svima, da ukoliko imaju mogućnosti, posete Svetu Goru.

kapetan Milenko Erić, komandir deminerskog voda