Nakon molitve u Spomen hramu Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog Čudotvorca u kasarni „Bilećki borci“ u Bileći, 07.06.2011. godine, grupa od 33 pripadnika OS BiH - uglavnom iz 4.pbr, zajedno sa svijm vojnim sveštenicima, jerejima Danilom Borom i Sinišom Šarencem, krenula je na pokloničko putovanje na Svetu Goru.

Uz duhovnu i drugu prikladnu muziku iza nas ostaju pređeni kilometri i gradovi Gacko, Foča, Novo Goražde, Višegrad, Užice, Čačak, Kraljevo.....

Svjetlost dana polako smjenjuje tama noći i nakon skoro dvanaest sati putovanja zaustavljamo se u mjestu Predejane u okolini Vranja da se, već pomalo umorni, odmorimo i spremimo za noćno putovanje kroz Makedoniju i Grčku. Na licima svih putnika primjetni su prvi znaci umora, ali je takođe vidljiv i osmjeh, koji oslikava zadovoljstvo i stanje duha.

U ranim jutarnjim časovima 08.06.2011. godine stižemo u Uranopolis, naše prvo odredište. Nakon uzimanja viza za Svetu Goru, ukrcavamo se na trajekt „Sveti Pantelejmon“ i krećemo prema pristaništu Jovanica. U toku putovanja, trajekt prate galebovi koje hranimo hljebom, što nailazi na opšte oduševljenje prisutnih putnika. Na pristaništu Jovanica nas očekuju minibusi, koji će nas odvesti do manastira Hilandar.

U toku vožnje prema manastiru razgledamo ljepotu Svete Gore, taj predivni dio ove naše planete, uz objašnjenja koje nam velikodušno daje vozač minibusa.

Stigli smo u manastir Hilandar. U miru i tišini izlazimo iz minibusa gdje nas, po blagoslovu oca Simeona, sačekuje jedan od otaca iz bratstva manastira i ukratko nas upoznaje sa satnicom Bogosluženja.

Nakon što smo se smjestili i osvježili u manastirskom konaku, krenuli smo da obiđemo manastirsko imanje i Hram Svetog Vasilija koji se nalazi na drugoj strani poluostrva.

Prvo smo obišli ikonu Presvete Bogorodice Trojeručice, a zatim nastavljamo i prolazimo pored maslinjaka, zadužbine kralja Aleksandra, Krsta Cara Dušana, pirga, koji je nekada davno služio za odbranu manastira, manastirskih vinograda i stižemo do druge obale i crkve Svetog Vasilija.

Nakon kratkog zadržavanja, uputio sam se nazad prema manastiru. Mnogo je pitanja na koja sam dugo vremena pokušavao naći odgovor i upravo ova vjekovna tišina, koju je narušavao samo poj ptica i cvrčaka, mi je u potpunosti odgovarala. Išao sam polako, bez obzira na vrućinu, i razmišljao. Sam tok misli u ovom okruženju je smireniji i mnogo lakše se dolazi do zaključaka, ali odgovora još uvijek nema. Još nisam mogao shvatiti da odgovore neću dobiti ni u pisanom, ni u govornom obliku već da će se oni, vremenom i onim što će se dešavati u narednih nekoliko dana, formirati sami u mojoj glavi i mojoj duši, stvarajući jedinstvenu cjelinu.
Nakon večernjeg bogosluženja, koristim priliku da još malo uživam u tišini i ljepoti manastirskog imanja i ponovo odlazim u šetnju. Prvi put, posle duže vremena osjećam olakšanje i duševni mir. Nervoza i umor su potpuno nestali.

Prisustvo jutarnjem bogosluženju dalo je posebnu dimenziju, za koju jednostavno ne posjedujem riječi kojima bih opisao svoja osjećanja. Vrijeme provedeno u molitvi kao da je proletjelo. Tamu noći je polako zamjenjivala svjetlost novog dana, a u mojoj duši ostatke tuge je zamjenjivala neopisiva radost. Sada sam na sve gledao nekim drugim očima. Moja duša je bila ispunjena neiscrpnom snagom vjere.

Tog jutra, 09.06.2011. godine, napuštamo manastir Hilandar i krećemo prema Jovanici. Žao mi je što su ovi lijepi trenuci kratko trajali i što moramo otići. Međutim, to je bio još jedan od mojih pogrešnih zaključaka, jer tek sa ove vremenske distance, uviđam da ti divni trenuci nisu kratko trajali, to jest nisu ni prestajali, jer još uvijek traju u mojoj duši.

Ukracavamo se na trajekt i krećemo prema pristaništu Dafni. Odatle autobusima idemo prema Kareji, administrativnom sjedištu Svete Gore. U Kareji se smještamo u konaku Skita Svetog Andreja. Nakon večernjeg bogosluženja idemo u obilazak Kareje.

Prolazi još jedna noć na Svetoj Gori. Posle Jutrenja i Liturgije u Skitu Svetog Andreja odlazimo u Isposnicu Svetog Save, a zatim opet autobusima putujemo u Dafni, gdje se ukrcavamo na trajekt i 10.06.2011. godine napuštamo Svetu Goru.

Stižemo u Uranopolis, odakle nastavljamo putovanje prema sledećoj stanici našeg puta – Kalambaci i manastirima Meteori.

11.06.2011. godine, nakon obilaska manastira Meteori, krećemo prema Solunu.
U ranim poslepodnevnim časovima stižemo u Solun i upućujemo se prema Zejtinliku – Srpskom vojničkom groblju.

Nakon što nam je čuvar Zejtinlika ukratko objasnio nastanak i istorijat vojničkog groblja, održali smo pomen svim poginulim srpskim borcima.

Posle Zejtinlika obišli smo Crkvu Svetog Dimitrija u Solunu i oko 18.00 časova 11.06.2011. godine krenuli nazad u Bileću.

Noćna vožnja kroz Makedoniju i Srbiju je protekla bez problema i u ranim jutarnjim časovima stižemo u manastir Dobrun kod Višegrada gdje prisustvujemo Liturgiji povodom praznika Duhovi. Nakom Liturgije krećemo prema Bileći, uz manje zadržavanje u Višegradu.

Po povratku kući, bio sam svjestan da posjedujem većinu odgovora koje sam uzaludno pokušavao naći ranije. Upravo spoznajom tih odgovora, ujedinio sam ovo u meni i ovo oko mene i pronašao svoj mir.

Tekst: major Nenad Dragović
Foto: major Dušan Gredo