Ured katoličkog dušobrižništva

Prvi duhovni seminar za časnike Oružanih snaga BiH

9.12.2009

U kući susreta „Emaus“, u Bijelom Polju kod Mostara, održan je od 4. do 6. prosinca 2009. godine prvi Duhovni seminar za vjernike-katolike časnike pripadnike Oružanih snaga BiH.

U kući susreta „Emaus“, u Bijelom Polju kod Mostara, održan je od 4. do 6. prosinca 2009. godine prvi Duhovni seminar za vjernike-katolike časnike pripadnike Oružanih snaga BiH. Seminar je dio Plana i Proračuna Ureda katoličkog dušobrižništva za 2009. godine i održan je u dogovoru s ravnateljem Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH mr. don Tomom Knežević. Na Seminaru je sudjelovalo 17 časnika OS BiH s vojnim kapelanom fra Ćirilom Lovrić. Seminar je vodio mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski.

Voditelj je na početku predstavio dnevni red, s jutarnjom i večernjom molitvom, s biblijskim tekstom izabranih Isusovih prispodoba i sugerirao sudionicima da svoja razmišljanja nastoje staviti na papir. Kao što vojnici, predvođeni zapovjednikom, obavljaju svoje „vojne vježbe“, u kojima je po više dana uposleno cijelo tijelo, tako su i u „duhovnim vježbama“ uposleni sluh, razmišljanje, odlučivanje, pisanje, komuniciranje, po sugestijama voditelja. U petak navečer počelo se s refleksijama na susret rimskoga časnika, satnika, s Gospodinom Isusom u Kafarnaumu. Strani satnik u Galileji, koji je imao u kući na smrt bolesna slugu, preko jedne židovske delegacije zamolio je Isusa da dođe i ozdravi mu slugu. U subotu su na seminaru dijaloški obrađene prispodobe iz Lukina evanđelja: Rasipni sin i još „rasipniji“ Otac; Nepošteni svijet; Oholi farizej i skromni carinik; Sirota udovica i nepravedni sudac.

Posljednjega dana, u 2. nedjelju došašća, nakon jutarnje molitve i razmatranja o prispodobi siromašni bogataš svi su sudionici pošli u župnu crkvu Presvetoga Srca Isusova gdje su prisustvovali sv. Misi koju je predvodio biskup. Nakon objeda general bojnik Ivica Jerkić izrazio je zahvalnost sudionika organizatorima duhovnoga seminara, prvoga ovakve vrste, kao i vodstvu i osoblju u kući. A biskup je ocijenio korisnim ovakve „vježbe“ ne samo kao koncentrat intenzivnih razmišljanja i moralnih odluka, nego i kao bolje uzajamno poznavanje samih sudionika, i to s one duhovne strane.
Mr. don Tomo Knežević