Draga braćo i sestre!

U vjeri u Boga, koji je bogat milosrđem, papa Franjo je proglasio „Godinu milosrđa“, koja će trajati od svetkovine Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije 2015. godine do svetkovine Krista Kralja, 20. studenoga 2016. U povodu obilježavanja ove „Godine Milosrđa“ objavio je posebno apostolsko pismo. Dao mu je naslov „Lice Milosrđa“, misleći pri tomu na Isusa samoga. Učinio je to zato da bi se cijela Crkva, i svaki pojedini kršćanin, slijedeći Isusov primjer, s još većim povjerenjem obraćali milosrdnom Bogu i da bismo svi jedni prema drugima, a posebice prema onima koji su u potrebi, još više vršili djela milosrđa.

Sveti apostol Pavao pisao je vjernicima u gradu Efezu: „Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje“ (Ef 2,4-7).

Riječi svetoga Pavla jednako snažno podsjećaju ljude svih generacija, da je Bog stalno bogat milosrđem, da je to milosrđe Božji odgovor koji je uvijek spreman na naše kajanje i trajan blagoslov naših okajanih dana, da je milosrdni Bog dobrohotan prema nama, da nas ljubi zbog svoje velike ljubavi, da nas je takve oživio da bismo uskrsnuli zajedno s Isusom.

Duhovni pisci i sveci nas poučavaju da Bog svoju ljubav i svoju svemoć najviše očituju praštanjem i milosrđem. On je strpljiv i milosrdan sa svakim čovjekom. Zaista, veliko je Božje milosrđe! Bog to pokazuje, kako čitamo na mnogo strana u Svetom Pismu, svojim konkretnim djelima. Po tim svojim djelima je prisutan u čovjekovoj povijesti koju, upravo po toj svojoj prisutnosti i djelovanju, pretvara u mjesto i vrijeme našega spasenja.

O veličini Božjega milosrđa pjeva starozavjetni psalmist: „On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju“ (Ps 103,3-4). Na drugomu mjestu sveti pisac još jasnije poručuje: „Gospodin oslobađa sužnje, Gospodin slijepcima oči otvara. Gospodin uspravlja prignute, Gospodin ljubi pravedne. Gospodin štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove“ (Ps 146,7-9).

Beskrajno milosrđe Božje postalo je vidljivo u Isusu, Bogočovjeku i našem Spasitelju. Upravo po tomu što je ljudima objavio Milosrđe, Isus je lice božanskoga Milosrđa. U njemu nam je Milosrđe ponuđeno, dato nam je na raspolaganje, strpljivo nas čeka, vidimo ga kao put i način svoga spasa, jer tko vidi Isusa, vidi i Oca nebeskoga (Iv 14,9), Boga koji je bogat milosrđem.

Vjerujemo da se Isus iz ljubavi i milosrđa prema ljudima, rodio kao čovjek, trpio i umro na križu, da otkupi ljude od grijeha. On nije bio dužan, niti je morao utjeloviti se, biti mučen, umrijeti na križu i uskrsnuti, nego je to učinio iz milosrđa prema nama.

Naša vjera nas uči da Bog ni najvećega grešnika neće kazniti, ako zazove njegovo milosrđe, nego će mu u svojoj beskrajnoj dobroti sve oprostiti. Stoga Božje milosrđe čeka naše obraćenje, koje je jedini način puta i pristupa do „Lica Milosrđa“. Na tom putu uzdizanja sakrament Pomirenja se pretvara u prava vrata Milosrđa s kojih puca pogled na Isusovo Lice. Naše kajanje otključava ta vrata, a Božji oprost ih širom otvara.

Papa Franjo piše: „Milosrđe: to je riječ koja objavljuje otajstvo Presvetoga Trojstva. Milosrđe: ono je posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi u susret. Milosrđe: ono je temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe, kada gleda iskrenim očima brata kojega susreće na životnom putu. Milosrđe: ono je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos ograničenju zbog svoga grijeha“ (Franjo, „Lice Milosrđa“, 2).

Dragi vjernici!

Zadobit ćemo Božje milosrđe, ako sami budemo milosrdni. Taj uvjet postavio je i to pravilo naučio nas je Isus, koji je lice Milosrđa, kad je u svom „Govoru na Gori“ rekao: „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!“ (Mt 5,7).

Prema Isusovu nauku, milosrdni su blaženi zbog činjenice što su njihova dobra djela na svoj način također „lice milosrđa“ Božjega, što po njihovoj dobroti svijet upoznaje Boga. Oni su lice u kojemu se Boga vidi, govor po kojemu ga se čuje, jer njihovo ponašanje sliči ponašanju Boga po tomu što su, u odnosu prema drugima, puni ljubavi, brige, suosjećanja, darežljivosti, sažaljenja, kajanja, otvorenosti, oprosta, blizine, razumijevanja, pomaganja, velikog srca, otvorene duše i raširenih ruku. Osim toga, vršenje kreposti i djela milosrđa u svakodnevnom životu bitno je također za kršćansko osmišljenje i razumijevanje života i za izgradnju dobrih međuljudskih odnosa.

Milosrđe se u suvremeno doba često tumači kao slabost ili nedostatak hrabrosti. Naspram tomu, kršćanstvo naučava da je praktično milosrđe najviši oblik vršenja moći. Najmoćnija moć! O tom kršćanskom milosrđu vrlo je lijepo pjevao neprolazni Shakespeare: „Pa milosrđe u biti nije prisiljavanje / Rominja ono kao što na tlo / Rominja blaga kišica s nebesa, / I dvostruki je ono blagoslov: / Blagoslov za onog koji daje, / I onog koji prima; moć je ono / Ponajmoćnija i u najmoćnijeg; / Na prijestolju je vladaru dika / Više no kruna ...

Ono je znamen Boga živoga, / Pa vlast zemaljska najviše božanskoj / Naliči moći kada milosrđe / Začini pravdu. Zato, (…) ti nemoj / Smetnuti s uma da od nas nijedan / Putanjom pravde spas vidio ne bi; / Za milost svi mi molimo, pa neka nam / Svima ta molba nauk bude / Da djela milosrđa vršimo“ (William Shakespeare, „Mletački trgovac“).

Točno je tako! Milosrđe je put našega spasa. A prema kršćanskom nauku, na stubištu milosrđa, kojim se penjemo do spasa, četrnaest je stepenica. To su sedam duhovnih djela milosrđa, koja smo pozvani vršiti: neodlučna savjetovati, neuka poučiti, nevoljna i žalosna utješiti, grešnog opomenuti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti. I sedam tjelesnih djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromašna odjenuti, putnika primiti, bolesnog i utamničenog pohoditi, zarobljenog i prognanog pomagati, mrtva pokopati.

Isus je svoje najveće djelo milosrđa učinio kad je po svom križu i uskrsnuću pobijedio grijeh i smrt i tako postao spasitelj svijeta. Sve to je učinio radi nas i radi našega spasenja. Čineći tako Isus je patnji, koja se podnosi zbog vjernosti Bogu Ocu, i žrtvi koja se vrši radi dobra ljudi, dao posvema novo značenje i učinio ih uzvišenim. Svojoj je pak Crkvi i svim svojim sljedbenicima ostavio zadaću da vrše djela milosrđa i tako nastave njegovo djelo otkupljenja, da ga time dopune, da ga usavrše i dovedu do kraja. Upravo na to je mislio sveti Pavao kad je pisao: „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu“ (Kol 1,24).

S ovim mislima, svim vjernicima Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini želim sretan Božić i blagoslovljenu cijelu 2016. godinu! Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski (usp. Lk 6,36). To je geslo ove Svete „Godine milosrđa“, u kojoj neka vas dragi Bog sve prati obiljem svoga blagoslova, kako biste i sami uvijek mogli obilovati djelima milosrđa. A po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Milosrđa, neka to postane trajno pravilo vašega života! Amen.

Sarajevo, uoči Božića 2015. godine

 Don Tomo Vukšić

vojni biskup u Bosni i Hercegovini